Moje iskustvo s doulom
"Volim djecu i želim imati puno djece i ne želim biti jedna od žena koje zbog traumatičnog poroda odluče da ne žele više rađati", rekla sam mužu nakon što sam ostala trudna i on se složio sa mnom i odlučio da ćemo učiniti sve da se to ne dogodi.
U sljedećim sam mjesecima puno čitala, učila o porodu i saznala da je za dijete i mene najbolji prirodni porod i to sam željela i ostvariti. No, znala sam da nije samo želja dovoljna da se to i ostvari i da ima puno čimbenika koji na to utječu. Kad sam bila trudna šest mjeseci, saznala sam za radionicu koju održavaju doule.
Pojam "doula“ relativno je nov na našem području pa me jako zanimalo na koji bi nam način jedna doula mogla pomoći. Nakon radionice koja je bila jako edukativna i zanimljiva, pala je definitivna odluka da ja na porodu uz sebe želim doulu i to ne bilo koju nego doulu A.! S njom sam se odmah "našla“.
Nakon toga mi je zapravo postalo puno lakše. Kroz ostatak trudnoće doulu sam pitala za svaku sitnicu koja me mučila oko same trudnoće i poroda i znala sam da na nju mogu uvijek računati. U dva me navrata spasila od nepotrebnog ležanja u bolnici (kamo me moja ginekologica poslala) jer mi je predložila mišljenje drugog liječnika, koji je utvrdio da je s trudnoćom sve u redu. Ostatak trudnoće provela sam smireno jer sam znala da prirodni porod i nije tako teško ostvariti i željno isčekivala dolazak sinčića.
Porod je krenuo u noći laganim curkanjem vodenjaka, a s njim uskoro i trudovi. Javila sam douli i rekla joj da nema potrebe da odmah dolazi jer želim probati još malo odspavati. Rano ujutro ona stiže do nas i muž odmah postaje smireniji. Iako je znao da je sve to normalno, ipak nije znao na koji način da mi pomogne. Čim je došla, upalila je svijećice i učinila da mi ostatak vremena kod kuće prođe u ugođaju mira i topline.
Ležala sam u krevetu i kako god se namjestila nikako mi nije odgovalo i doula mi odmah predlaže položaj "četveronoški“ i počinje pritiskati donji dio leđa. Odmah mi je postalo lakše! Kako su trudovi postajali intenzivniji i češći, predlaže mi da se preselim u kadu što je također jako pomoglo jer mi je topla voda ublažila trudove. Cijelo to vrijeme me masira, tješi i govori kako ja to mogu i da bebica samo što nije stigla. Uskoro je zaključila da je vrijeme da krenemo u rodilište te smo se spremili i polako krenuli. Cijelo to vrijeme ja sam bila smirena i znala da ne moram brinuti o tome kad krenuti jer sam za to imala pravu osobu kraj sebe.
Kad smo stigli u ambulantu rodilišta, iznenadila me sjajna vijest – skroz sam otvorena i mogu odmah u rađaonu! Nisam mogla vjerovati da smo već skoro pri kraju i da je ovaj dio do sad prošao tako brzo i lako. Na žalost, s njom smo se tu dolje morali oprostiti jer smo odlučili da na sam izgon ide moj muž za kojeg nisam htjela da propusti rođenje svog djeteta.
Od ulaska u ambulantu do poroda mog zlata prošlo je svega sat vremena! Sam izgon je prošao brzo i dosta lako jer sam rodila na stolčiću u jednom od položaja najpovoljnijem za rađanje – čemu me naravno poučila moja najdraža doula!
Zapravo, moj porod je trajao oko deset sati, ali mi se uz doulu uopće nije činilo da toliko traje. Zato što smo došli u rodilište u pravi trenutak, ja, a tako i moje dijete, nismo bili izloženi nikakvim medicinskim intervencijama ni primili ikakve lijekove jer nije bilo potrebe za tim. Tako je moja želja za prirodnim porodom, zahvaljujući njoj, ostvarena.
Ovaj porod i ovo predivno iskustvo bez nje ne bi bilo ni približno isto. Moram još spomenuti i njenu veliku pomoć oko dojenja jer unatoč svim pročitanim knjigama i pogledanim filmićima, početak je bio jako težak. Bez njene pomoći teško da bi uspjeli, a zbog nje svojeg sad šesnaestomjesečnog sinčića dojim još uvijek.
Ono što je najvažnije, sad bez straha i s veseljem očekujem drugu bebicu koja će nam se pridružiti u travnju sljedeće godine. Nije uopće trebalo odlučiti hoće li doula ponovo biti s nama. Za sav trud i vrijeme koje je uložila u nas, jednostavno nema načina na koji bih se ja njoj mogla odužiti.
