Porod kod kuće je opasan, ili ipak nije?

U zemljama gdje je primaljska skrb regulirana i sastavni je dio zdravstvenog sustava, primalje su posebno školovane da bi mogle pratiti žene i osigurati siguran porod kod kuće; imaju znanje i kompetencije pružiti ženi i novorođenom djetetu svu skrb koju bi inače dobili u maloj bolnici. No, primaljska skrb ne znači da žena mora roditi kod kuće – primalje mogu pratiti trudnoću, biti uz ženu u prvoj fazi poroda (trudova) kod kuće i onda se rodilja može odlučiti ako želi otići u bolnicu na sam porod ili ostati roditi u svome domu.

Naše prabake su rađale kod kuće i znamo kako je to završilo

Priče naših prabaka moramo staviti u kontekst vremena u kojem su živjele – to su bila vremena kada prometni i komunikacijski sustavi nisu bili razvijeni i svaki prijevoz ili poziv u pomoć bio je otežan; vremena kad nisu postojali antibiotici i kad nisu bile razvijene sigurne banke krvi. Za mnoge žene, bolnice su bile nedostupne. Najčešće komplikacije nakon poroda, infekcije i prekomjerno krvarenje, često su bile kobne.

Doba u kojem žive današnje trudnice vrlo je različito i važno je sagledati činjenice te procijeniti sigurnosti iz današnje perspektive, s našim uvjetima i mogućnostima. Ne možemo uspoređivati porod kod kuće u današnjim uvjetima s onim uvjetima od prije 60 ili 70 godina.

Naš sustav je savršen ovakav kakav jest

Zdravstvena skrb za trudnice, rodilje, babinjače i njihovu djecu u Hrvatskoj zaista ima mnoge velike uspjehe - smrtnost žene i djece u trudnoći i na porodu je iznimno niska te je, jednako tako, niska i u 6 tjedana nakon poroda. No, imamo i mnoge probleme. Nasilje, vrijeđanje i maltretiranje žena na porodu je svakodnevnica (što smo imali priliku vidjeti u akcijama #PrekinimoŠutnju iz 2014. i 2018. godine). Informirani odabir je mrtvo slovo na papiru i mnoge žene uopće ne dobivaju informacije, kao niti priliku postaviti pitanja ili dati iskren pristanak na lijekove i zahvate prije nego se isti primjenjuju. Polovica žena doživi Kristellerov zahvat, skoro jedna od tri rađa carskim rezom, a vaginalni porod nakon carskog reza skoro pa i ne postoji u nekim rodilištima. I dalje nije jednostavno imati pratnju po izboru za cijelo vrijeme trajanje trudova i poroda. Nemamo sustavnu podršku za mentalno zdravlje žena nakon poroda i nemamo statistike o smrtnosti žena u godini ili dvije nakon poroda. Broj primalja, ali i liječnika smanjuje se iz dana u dan pa je tako u nekim rodilištima ispod svakog standarda. Novi studijski programi za primaljstvo se ne otvaraju, a primalje koje su završile studij primaljstva teško se zapošljavaju. U Hrvatskoj, primalje trenutno ne mogu raditi izvan rodilišta.

Potrebno je kritički pogledati sustav - pohvaliti ono što treba, ali i sagledati manjkavosti. Jedino tada možemo iskreno raditi na sustavnim, realnim i racionalnim promjenama koje će poboljšati skrb, dugoročno zdravlje i zadovoljstvo.

Trudnoća i porod nekima su prilika za zaradu

Zdravstveni djelatnici, posebice privatni liječnici te privatna rodilišta, zarađuju velik novac kad su u pitanju trudnoća i porod. U nekim zemljama, poput SAD-a, model plaćanja liječnika i primalja u sustavu zdravstva ovisi o broju žena koje prate i kojima na kraju prisustvuju na porodu pa je konkurencija žestoka i nažalost, često nelojalna. Žene su negdje u sredini, rastrgane i prestrašene – žele najbolje za sebe i za svoje dijete, ali dobivaju različite i ponekad uznemirujuće poruke. U takvim uvjetima teško je realno procijeniti sigurnost i rizik pa je zato potrebno osloniti se na studije s velikim brojem žena, izrađene u zemljama u kojima postoji siguran, kvalitetan i besplatan zdravstveni sustav te u kojima su samostalne primalje dio redovnog sustava - ili gdje su bolnice barem otvorene za suradnju sa njima u slučaju transfera iz kućnog poroda.

Znanstvena istraživanja na strani su primaljske skrbi i poroda kod kuće

Opsežne znanstvene studije o sigurnosti primaljske skrbi i poroda kod kuće, provedene u nekoliko zemalja, potvrdile su sigurnost kućnih poroda, odnosno rezultati navedenih studija su pokazali da su relativni rizici poroda kod kuće iznimno niski i često u rangu s rizicima poroda u bolnici. Nekoliko takvih studija možete pogledati ovdje:

• Britanska istraživanja: najnoviju i najveću studiju predstavlja BirthPlace Study (DOI 10.1136/bmj.d7400). Nacionalne smjernice NICE-a (2017.) također preporučaju porod kod kuće za neke skupine žena. Britanska iskustva također su pokazala da je primaljska skrb čak uspješnija od „klasične bolničke skrbi” za žene koje žive u siromaštvu i one iz manjinskih skupina (Homer et al., 2017, DOI 10.1016/j.midw.2017.02.009).
• Kanadska istraživanja: Hutton et al., 2018. (DOI 10.1503/cmaj.150564), Janssen et al., 2009 (DOI 10.1503/cmaj.081869), Hutton 2016. (DOI 10.1016/j.jogc.2016.02.005). Grafikon koji prikazuje ishode za djecu (a koji su isti za bolničke i kućne porode) možete pogledati ovdje. Smjernice za odabir mjesta poroda možete pogledati ovdje.
• Cochrane sustavni pregled (Sandall et al., 2016., DOI 10.1002/14651858.CD004667.pub5) pokazao je da je primaljski model skrbi jednako siguran kao i bolnički, uz bolje dugoročne ishode i veće zadovoljstvo žena.
• Druga istraživanja: Zielinski, Ackerson i Low, 2015. (DOI 10.2147/IJWH.S55561); Blix et al., 2014. (DOI 10.1186/1471-2393-14-179)

Najveći problemi vezani uz sigurnost poroda kod kuće uzrokovani su neprilagođenošću sustava i zatvorenošću prema suradnji (odnosno, postoje problemi kod transfera s planiranog kućnog poroda u bolnicu). Nadalje, problemi postoje u sustavima gdje primaljska skrb nije dio zdravstvenog sustava pa primalje koje pružaju mogućnost kućnog poroda moraju raditi izvan zdravstvenog sustava (poput mnogih mjesta u SAD-u, ali i u Hrvatskoj). Programi edukacije u Hrvatskoj trenutno ne educiraju primalje za rad izvan bolnica, regulatorni okviri za kućne porode ne postoje, a ako primalja procjeni da je potreban transfer u bolnicu, umjesto da komunicira i surađuje sa osobljem bolnice, izlaže se mogućim pravnim problemima - a taj nedostatak suradnje i pritisak ne pridonosi sigurnosti rodilja i novorođenčadi.

Žene već danas rađaju kod kuće i vrijeme je da se zdravstveni sustav otvori prema samostalnim primaljama, pa makar za početak primaljama iz EU koje imaju kompetencije za rad izvan rodilišta. Ako je sigurnost rodilja i djece zaista važna našem društvu, moramo osigurati jednaku razinu sigurnost za sve njih, u bolnicama i kod kuće.

Niti jedan model skrbi nije savršen ili najbolji, ali svaki ima svoje prednosti i nedostatke pa je tako na svakoj ženi da istraži što je najbolje za nju na temelju njenih okolnosti i mogućnosti u njenoj okolini. Vojvotkinja od Cambridgea, Kate Middleton je, primjerice, imala primaljsku skrb u svim svojim trudnoćama, kao i na porodima, ali na kraju se odlučila za porod uz svoje primalje u bolnici. Možda će Hrvatice u budućnosti moći birati primaljsku skrb, kao što mogu (buduće) kraljice pa će tako moći i birati rađati tamo gdje se osjećaju najsigurnije, uz poznate zdravstvene djelatnike. Vrijeme će pokazati.

Napisala: Daniela Drandić
Lektorirala: Magdalena Božičević