Carski rez u Vinkovcima
Sve je krenulo ujutro, još snena pijem kavu i osjetim trudove. Bilo bi i vrijeme, danas nam je 39+5tt, pomislim. Za sat vremena primjećujem da su trudovi učestaliji, bolniji ali su na svakih 7 min, no svejedno sve pratim s oprezom iako mi je ovo treći porod. Naime, prošli put je učinjena hitna sekcija pa sam samim time i opreznija.
Nakon upisa, snimanja CTG-om te klizme, šećem hodnikom. Moju smirenost tu i tamo prekine rodilja koja upravo rađa, no ostajem smirena. Dežurni liječnik prolazi kraj mene, zastao pa me ispituje. Trudovi sve jači, pravilniji, jedva mu odgovaram. Naslanjam se na vrata, klečim, čučim, dolazi primalja, diše sa mnom. Smiruje me.
Ulazimo u boks. Otvorena sam 6 prstiju, probijaju mi vodenjak. Mekonijska voda; kako, zašto? Opet me smiruju, drže me za ruku i doktor i primalja. Nakon truda mi predlažu pilates loptu, oh kakvo olakšanje, toga nije bilo prije par god kada sam rađala. Sa svakim trudom hopsam i molim se da bude brzo gotovo. Čak sam u par navrata stajala pored kreveta i prodisavala trudove stojeći pored kreveta. Boli me, kontrolirano dišem, slušam primalju koja mi dodaje vodu.
Mijenja se smjena i napokon stiže i moja primalja! S osmjehom na licu mi govori kako ćemo uspjeti, hrabri me i tješi u najvećim bolovima. Između trudova se smijemo i pričamo. Mazi me i masira po leđima, vodi me kroz trudove. Nakon nekog vremena ponovno liježem na stol,na bok. Otvorena 8 prstiju. Osjetim pritisak. Beba je sve niže. Trudim se ne tiskati jer još nije vrijeme.
Nakon pola sata tijelo zna što radi. Grči se i tjera me da tiskam, dolazi doktor koji stoji sa strane i promatra. No beba nije dobro reagirala, počinju opadati otkucaji srca. Probam par puta tiskati i ne ide. Opet me voze na carski, primalja me smiruje i govori da duboko dišem. Uvoze me u salu, sve je tako sterilno, okružuju me ozbiljna lica, jedino raspoznajem svoju dragu primalju koja je kraj mene.
Moj momčić se rodio savršenog zdravlja, prelijep kakve i jesu bebe. Donose mi ga odmah nakon buđenja iz anestezije, stavljaju na prsa, koža na kožu. Mazili smo se tako ja i moj miš oko 15-ak min dva puta tu noć.
Sutradan je već bio u svom krevetiću pored moga, čak smo uspjeli odraditi i dojenje uz pomoć sestre.
Narednih dana su nam svi puno pomagali oko dojenja, sestre su bile vrlo susretljive i spremne pomoći. Na moj zahtjev da ne želim nadohranu malenome pozitivno je reagiralo sve osoblje. Uz njihovu pomoć, moje znanje i upornost dojimo uspješno 14 dana i nadam se dugom stažu kao i s prethodnim djetetom.
Drage buduće mame ne bojte se. Dojenje nakon carskog reza je itekako moguće, informiranost, smirenost i neslušanje okoline su vam ključne stvari za uspjeh u dojenju. Naravno ne smijem izostaviti drage Rodine savjetnice za dojenje koje su mi bile od velike pomoći sva tri puta.
Osoblju iz rađaone sve pohvale, trude se koliko mogu i hvala im što su susretljivi. Hvala im što je nama rodiljama omogućeno kretanje u trudovima i što su me ispitivale želim li loptu ili stolčić. Moja sva 3 poroda u Vinkovcima su drugačija i svaki je poseban na svoj način, još jednom hvala divnim primaljama i sestrama koje se trude da majka doživi porod onako kako bi i trebala, da nije još jedna u nizu i da dočeka svoje dijete uz potporu! Hvala mojoj primalji što je bila uz mene u najtežim ali i naljepšim trenucima, zauvijek zahvalna mama J.
