Obično ali neobično
Mala djevojčica se čeka, sreća je ogromna! Trudnoća uredna. Niti jedna mučnina, bol, lažan trud, povišeni tlak ili šećer. Sve do 34.tjedna.
Tada je tlak koji je do tada bio iznimno nizak jako porastao i zaprimljena sam u bolnicu Merkur s dijagnozom preklamsija. Tamo sam na odjelu patologije trudnica ostala 5 dana. Odmah po dolasku me iznenadila srdačnost prvo sestara, a onda i doktora koji su me pohvalili kako sam savjesna i da je prava odluka to sam došla odmah kada sam primijetila viši tlak nego inače.
Tih 5 dana briga o meni je bila zbilja velika. Ono što sam još zapazila su nove, lijepe, uredne sobe s udobnim krevetima i tv-om što puno olakšava i ispunjava boravak već ionako zabrinutim trudnicama.
Nakon što je tlak stabiliziran, otpuštena sam doma uz nadzor mjerenja tlaka.
Nažalost, opet je porastao i zaprimljena sam u 35. tjednu gdje ostajem do poroda 6 dana kasnije.
Ponovo odjel patologije, ponovo odlične sestre i doktori. Svaki dan nove pretrage i stvarno velika briga za mene i za bebu. Svi skupa smo se trudili izdržati čim duže. Nastupa zabrinutost, tuga pa čak i panika.
Posebno me se dojmio doktor koji je baš tada na viziti prišao, uhvatio me za ruku i rekao da ništa ne brinem, svaki dan je bitan za bebu i ako još jedan dan izdržim već je uspjeh. Puno mi je olakšao. Nakon što tlak 6 dana nije bio niži ni uz 9 tableta dnevno, odlučeno je da 9.11.2016. u 20:00 h idem na carski rez. Panika ogromna. Na sebe ne mislim, samo na bebu. Sestre i doktori ponovno me smiruju.
Carski je napravljen uz spinalnu anesteziju. Atmosfera u sali odlična. Posebno me se dojmila anesteziologinja koja je stajala pored mene cijelo vrijeme i kada je beba izvađena me pitala zna li muž da rađam. Rekla sam da zna ali da ne znam gdje je on sada.
Ona je uzela svoj mobitel i pitala za broj te ga nazvala i stavila mi na uho mobitel kada su me šivali. Poprilično ludo, zar ne? Meni je to bilo cool, jer u svoj toj brizi i panici mi je bar malo olakšalo čuti njegov glas.
Beba izvađena nakon 15 min od početka carskog, nakon 45 min sve je bilo gotovo i bila sam u sobi intenzivne. Apgar 10/10. 36 tjedan.
Naša Rita, naš mali zmaj je rođena!! 20:45 h, 2 450 g, 47 cm. Tu završava prvi dio.
Selim se nakon 2 dana od poroda na odjel babinjača. Tamo je malo manja oduševljenost sestrama nego na odjelu patologije. Provela sam tamo 8 dana. Uvijek se nađe sestra, dvije koje su malo lošije volje, ali me oduševila njihova volja da se nauči mladu mamu kako dojiti.
Beba je mala, ali svi skupa smo uložili ogromne napore da počne sama sisati što se i dogodilo. Dobila sam i električnu izdajalicu koja je svih 6 dana stajala uz mene kako bi se izdajala i nosila im svoje mlijeko. Također su me pitale da l’ želim da bebu uzmu preko noći ili bilo kada da se ja odmaram pošto mi se tlak i dalje nije snizio.
Još jednom sve pretrage sa mnom i bebom napravljene i tek kada su bili 1000 posto sigurni u sve, otpustili su nas. Zahvaljujući njima Rita i danas nakon 4 mjeseca doji i odlično napreduje.
Na kraju, sve pohvale i doktorima i sestrama koji su moj boravak i visokorizični porod učinili bar malo opuštenijim, a o mojoj maloj lavici brinuli su se najbolje što su mogli.
